hdl slika1

U petak, 28. studenog 2014. Hrvatsko Društvo Lobista posjetio je Peter Köppl, predsjednik Austrijskog društva za javne poslove (ÖPAV – Österrechische Public Affairs-Vereinigung). U sklopu posjeta održan je radni sastanak s predstavnicima Hrvatske Udruge Poslodavaca i članovima Hrvatskog Društva Lobista, zatim sastanak u Ministarstvu pravosuđa s pomoćnikom ministra Ivanom Crnčecom, te sastanak u Hrvatskom Saboru s g. Josipom Mondekarom, predsjednikom Odbora za vanjske i europske poslove,  g. Peđom Grbinom, predsjednikom Odjela za Ustav Republike Hrvatske i g. Josipom Kregarom, predsjednikom Odbora za pravosuđe.

Radni sastanak je održan u prostorijama HUP-a, gdje su za početak ukratko predstavljeni članovi HDL-a te članovi  ÖPAV-a i poduzeće Mastermind Public Affairs Consulting od strane g. Köppla.  Kao glavni gost predstavio je austrijski Zakon o lobiranju i interesnom zastupanju (The Austrian Lobbying – and Interest Representation – Transparency Law ) te registar lobista objasnivši pozadinu donošenja Zakona zbog koje je uveden. Naime, Zakon je donesen kao reakcija na razne skandale poput pranja novca, političkog lobiranja i podmićivanja. Iako je Zakon trebao biti svojevrsno rješenje, g. Köppl smatra da je donesen prebrzo da bi adekvatno vršio svoju ulogu. Prema ovom Zakonu registar se čini kao vrlo jednostavan, gdje je svaka konzultantska tvrtka koja se bavi lobiranjem primorana registrirati se. Austrijski Zakon definira lobiranje iznimno široko, što daje mnogo prostora za interpretaciju i ostavlja na slobodnu volju konzultantskih tvrtki da odluče da li da se registriraju ili ne.

Austrijski primjer registra se sastoji od tri dijela – dio namijenjen lobistima, dio namijenjen konzultantskim tvrtkama i treći dio namijenjen udrugama i poslovnim grupacijama koje se djelomično ili povremeno bave lobiranjem. Naime, pravne osobe upisane u treći dio registra nisu obavezne biti transparentne u istoj količini kao što je to slučaj kod konzultantskih tvrtki i lobista, te ne moraju po završetku poslovne godine navoditi ukupan prihod, imena klijenata, ciljeve lobiranja i slično. Jedino što moraju objaviti jest da li su prešli gornju granicu potrošnje na lobiranje koja je postavljena od strane Zakona. Austrijski primjer registra je formiran u obliku jednostavnog online tabelarnog prikaza na kojemu imena klijenata nisu vidljiva. No, ono što je zabrinjavajuće, ističe g. Köppl, jest da je ukupan broj zahtjeva za uvid u registar iznosio ravno nula.  Upravo zbog toga treba razmišljati o tome zašto registar uopće postoji, te za kakvu se transparentnost zalažemo.

Istaknuo je da su nevladine organizacije i razne organizacije oslobođene potpune transparentnosti po pitanju registra i Zakona što dovodi do parcijalne transparentnosti.  Upravo iz tog razloga Zakon je podvrgnut kritikama društva, ali ne i kritikama iz političkih krugova.  G. Köppl se zalaže za stroži Zakon i regulaciju registra kako bi se postigla potpuna transparentnost, a ne intransparentnost – što trenutni Zakon omogućava.

G. Köppl je na radnom sastanku odgovarao na brojna pitanja čime je, između ostalog, razjasnio postupak predstavljanja vlastitih aktivnosti registru. Naime, Zakon nalaže obaveznu prijavu ukupnih troškova, te su stoga sve konzultantske tvrtke primorane analizirati cjelokupne aktivnosti tekuće godine kako bi mogle točno izdvojiti aktivnosti lobiranja te samim time prijaviti trošak na lobiranje. Također, kako bi se što transparentnije predočile aktivnosti konzultantske tvrtke,  potrebno je voditi tjedni ili mjesečni zapis svih poslova kako bi se što lakše moglo odrediti koje poslove svrstati pod lobiranje, a koje ne. Sukladno s tim naveo je Kanadu kao primjer birokratskog nacrta za kvalitetan i efektivan zakon o lobiranju.

Ipak, ističe da je bolje da postoji nesavršena regulacija transparentnog lobiranja putem registra jer na taj način postoji i mogućnost poboljšanja. Ističe da su nakon donošenja austrijskog Zakona loši lobisti nestali, dok je za one dobre sve ostalo kao i prije.  Da Zakon nije donesen, ovaj problem bi i dalje bio aktualan. G. Köppl se osvrnuo i na problem klijenata u Hrvatskoj koji su u velikoj većini zainteresirani za lokalno poslovanje.  Smatra da mala poduzeća iz Hrvatske mogu postati vidljiva na međunarodnoj i Europskoj razini putem Bruxellesa. No, primarno je potrebno informirati se i izgraditi bazu znanja.  Također navodi da svaka tvrtka u Hrvatskoj mora znati što se događa na europskoj razini u njihovom polju i poslovnom sektoru kako bi se adekvatno iskoristile dobrobiti umrežavanja.

slika2

U Ministarstvu Pravosuđa na sastanku sa g. Ivanom Crnčecom, g. Köppl je prenio svoja iskustva vezana za donošenje austrijskog Zakona. Kako bi izbjegli nedostatke austrijskog Zakona, naglasak je stavljen na važnost donošenja striktnog, jednostavnog i razumljivog zakona vodeći brigu o vrsti transparentnosti i svrsi istog Zakona. G. Crnčec je izrazio da regulacijom ovog polja neće biti većih reakcije na skandale, jer su oni u Hrvatskoj postali konstanta – što je rezultat intenzivnog rada u borbi protiv korupcije. No, ističe da bi naglasak treba biti na prevenciji korupcije, te je stoga otvoren za savjete na temelju austrijskog iskustva.  G. Köppl i dalje smatra da je izrazito potrebno donošenje Zakona kako bi se reguliralo područje lobiranja i kako bi se pomoglo političarima da pokažu civilnom društvu da postoji predanost prema lobiranju putem registra transparentnosti koji bi trebao biti obavezan. Iako je austrijski registar dobrovoljan, njegove blagodati su ipak uočene od strane Parlamenta.  Također g. Köppl ističe da je potrebno voditi brigu i o procesu zakonskog progona. Naveo je primjer austrijske prakse gdje nije specificirano tko se mora registrirati a tko ne. Nejasno formuliranje Zakona daje prostora različitim interpretacijama što dovodi do nekonzistentnog procesa registriranja. Na to ukazuje činjenica da austrijski zakon legalno ne pokriva čak dvije trećine tržišta. Dok se g. Crnčec upitao koja je svrha donošenja zakona koji postoji samo na papiru, g. Köppl smatra da je tome problem u nepostavljanju registra transparentnosti kao glavnog političkog cilja.  G. Crnčec je prepoznao važnost donošenja Zakona o transparentnom interesnom zastupanju u sklopu antikorupcijskih aktivnosti, unatoč činjenici što je primarni fokus na povećanje efikasnosti pravosuđa i prilagodbu postojećih Zakona. Nakon diskusije o informacijama koje bi trebale biti dostupne u registru transparentnosti, sastanak je zaključen predstavljanjem posljednjih aktivnosti Hrvatskog Društva Lobista u kontekstu donošenja Zakona od strane g. Vlahovića te potvrđivanjem važnosti uloge Zakona u sklopu antikorupcijske strategije od strane g. Crnčeca.

slika3

Nakon radnog sastanka u Hrvatskoj udruzi poslodavaca s članovima HDL-a, te sastanka s pomoćnikom ministra pravosuđa, g. Ivanom Crnčecom, uslijedio je sastanak u prostorijama Hrvatskog Sabora s g. Peđom Grbinom, g. Josipom Mondekarom i g. Josipom Kregarom. Unatoč činjenici što se svi sudionici sastanka slažu sa važnošću donošenja Zakona i regulacije registra transparentnosti, posebno kao dio antikorupcijske strategije, g. Monedkar je istaknuo da nažalost, oni nisu zaduženi za slaganje prijedloga Zakona. Istaknuto je da je lobiranje u Hrvatskoj gotovo u potpunosti neregulirano, te da je Europski Parlament nemoćan u mijenjanju pravosudnih odluka svojih članica. Stoga, ističu, razmišljaju o elementarnim regulativama. Naime, smatraju da nije nužno prepoznati lobiranje kao struku, no da ga je nužno regulirati. G. Köppl naglašava da je austrijski politički sustav stabilan od Drugog svjetskog rata, te da su postojeće komore uključene u političke odluke. Ono na što je stavio naglasak je pitanje koje je uputio i g. Crnčecu u Ministarstvu pravosuđa – „Na koga se Zakon odnosi? Koga obuhvaća a koga ne?“ – smatra da je ovo pitanje ključan razlog trenutnog stanja u Austriji gdje Zakon i registar ne zadovoljavaju potrebe austrijske javnosti ni poslovnog sektora. Također, g. Köppl je istaknuo probleme evidencije velikih igrača i konzultantskih tvrtki koji imaju bitno različite kriterije. Smatra da registar treba služiti kao referentna točka svim zainteresiranim strankama. Navodi i problem djelomične transparentnosti. Od 2000 tvrtki koje se bave aktivnostima lobiranja, tek njih 700 je registrirano – to su uglavnom konzultantske tvrtke i punopravni lobisti.  Iako smatra da je Zakon sam po sebi dobar, smatra da može biti transparentniji uključivši i pravne i fizičke osobe koje godišnje potroše manje od 5% na lobiranje i usluge lobiranja.  Doduše, austrijska Vlada ne želim bitno mijenjati Zakon s kojim su i više nego zadovoljni, no g. Köppl strahuje od mogućeg skandala u budućnosti.

G. Mondekar se složio da je Zakon izrazito potreban i da se lobiranje mora regulirati. Jedan od glavnih razloga vidi u tome što većinu lobističkog djelovanja u Hrvatskoj čine nevladine organizacije. Lobiranje samo po sebi ne mora predstavljati nešto neetičko ili zlo uz pravovaljanu regulaciju, ali lobiranju iz sjene mora doći kraj! Također navodi Njemački primjer kako se lobiranje koristi za postizanje gospodarskih ciljeva. Između ostalog, navodi i nekoliko projekata koje je potrebno predstaviti u Bruxellesu, no pita se – tko će u ovoj situaciji lobirati za nas, a tko protiv nas? Uzmimo u obzir da svoje projekte predstavlja i npr. Italija čija vrijednost projekata značajno nadilazi vrijednosti domaćih projekata. G. Mondekar spominje i problem s kojim se susreo pri prvom pokušaju donošenja Zakona u Hrvatskoj vezan za nevladine organizacije koje su tražile svoje potpuno izuzeće. G. Köppl ističe da u Austriji kandidirani političari javno obznanjuju sastanke s lobistima, no, čim izbori završe to prestaju činiti. Kao jedan veliki nedostatak navodi austrijski primjer kažnjavanja lobiranja bez registracije – brisanjem iz registra. Iako austrijski politički vrh smatra da je to izvrsna kazna, G. Köppl smatra da to nema smisla. Također, ako se lobira bez registracije pojedinac riskira da ga se kazni s €20,000 za prvi prekršaj, €35,000 za drugi prekršaj, te čak €60,000 za svaki sljedeći prekršaj. Kao rizičan faktor prilikom donošenja Zakona jest visoka razina korupcije zbog koje je nužno obuhvatiti i ovo neregulirano područje, te  pažljivo razlučiti kome dopustiti prakticiranje lobiranja i kako. Stoga, ako se lobističke aktivnosti uspiju prikazati potpuno transparentno nitko neće moći tvrditi da je ta djelatnost korupcija ili nešto povezano s tim. G. Kregar se zalaže za visoku razinu transparentnosti, no smatra da registar ne mora biti obavezan i da prisilna registracija ne dolazi u obzir.

Tokom rasprave o antikorupcijskoj strategiji, svi su se složili da se lobiranje mora prihvatiti kao legalna i poštena djelatnost, no, g. Köppl napominje da moramo biti vrlo oprezni s donošenjem Zakona iz dva razloga: Prvo – jer je lako ostati slijep pokraj potpuno očito netransparentne zakonske regulative, te drugo – jer Europska Komisija ima Hrvatsku pod posebnim nadzorom, što govori i činjenica da je prošli pokušaj donošenja Zakona odbijen od strane Europske Komisije. Pronalazak kompromisa je izrazito bitan prilikom postavljanja Zakona kako se ne bi stvorio jaz između dvije suprotstavljene strane. Smatra da je potrebno izgraditi internacionalni dijalog kako ne bi učinili istu pogrešku kao i austrijski zakonodavci okrenuvši leđa ideji transparentnosti EU koja je grubo definirala Zakon rečenicom „Tko god da jesi, ukoliko se baviš lobiranjem na bilo kakav način, registracija je obvezna.“

Sastanak je završen s naglaskom g. Kregara da postoji velika inicijativa za Zakonom ove vrste, te se čeka na njegovo donošenje iz opreza kako bi odgovarao trenutačnoj situaciji na tržištu ali i situaciji u društvu. Cilj je izbjeći probleme s kojima su se druge države susrele prilikom donošenja Zakona, ističe g. Kregar.

 

slika4

IMG_4754 (1)

Galerija

Newsletter


Recent Facebook Posts

Peter Köppl dao nam je nekoliko korisnih savjeta na temelju austrijskog iskustva kako regulirati aktivnosti lobiranja putem..

4 likes, 0 comments1 week ago

4 likes, 0 comments2 weeks ago

© Copyright 2014. Powered by WordPress