Lijepa naša Sava

nagrade
30. svibnja 2014.

Istočnoj Slavoniji nedostaju stotine volontera

Istočnoj Slavoniji nedostaju stotine volontera Spasilačke službe čamcima obilaze kuće u Gunji i uklanjaju uginule životinje

Pripremili: Ines Bilić i Igor Ćutuk

Fotografirao: Krasnodar Peršun

Savske sajmove i turističku promidžbu Save, tradicionalno predviđene u okviru projekta Lijepa naša Sava, ove je godine zamijenio rad svih 50-ak partnera na prikupljanju pomoći te organiziranju volonterskih akcija na poplavljenim područjima. Naša reporterska ekipa provela je jedan dan s volonterima i ostalima uključenima u pomoć

Županja, 30. svibnja 2014. – Dva tjedna nakon poplava u Slavoniji posjetili smo volonterski kamp u Županji. Dvije volonterke iz Osijeka koje upisuju novopridošle volontere rekle su nam da je među 466 dosad prijavljenih volontera bilo i stranih državljana, a za vikend se najavila i ekipa iz Mađarske. Doznajemo kako na upisu nikoga ne odbijaju jer nedostaje ljudi. Uvjeti su minimalni: volonteri trebaju biti punoljetni, potpisati izjavu i poštivati pravila, a zbog smještaja je dobro da se unaprijed najave. Iako spavaju u šatorima, stanje je u kampu jako dobro, a za to su odgovorni izviđači koji održavaju red i čistoću kampa. U to smo se i sami uvjerili tijekom razgledavanja kampa – 15 šatora s kapacitetom od 10 poljskih kreveta bili su čisti i uredni, a u kampu se nalazi i blagovaonica te uprava kampa u kojoj su smještene Ines i Monika, djelatnice Državne uprave za zaštitu i spašavanje. 

Zid ljubavi i podrške

Volonterke koje su zadužene za upis objasnile su nam da ljudi najčešće dolaze vikendom i u skupinama, a broj se volontera smanjuje te smo ih na ulazu zatekli tek desetak za razliku od prošloga petka kada ih je u isto vrijeme bilo četrdesetak. Nakon što su upisani uskladitelj im je Siniša Badovinac iz Državne uprave za zaštitu i spašavanje objasnio što mogu očekivati na terenu nakon povlačenja vode. Ipak, ova skupina volontera usmjerena je na raspoređivanje humanitarne pomoći u skladište ugašene trgovačke tvrtke Posavina na samome ulazu u Županju.

Skladištem upravlja Đurđa Baotić iz Hrvatskoga Crvenog križa uz pomoć Nade Androić i Đurđe Stjepanović, dvije profesorice iz Županje. Odmah je na ulazu u skladište, oduševljena dolaskom volontera, Nada Androić rekla kako su im u razvrstavanju humanitarne pomoći do početka nastave pomagali učenici, no oni nemaju više vremena te je svaka pomoć dobrodošla.

Iako je ispunjeno različitom robom, u skladištu vlada potpuni red – na zidovima je obilježeno što se gdje nalazi te se po potrebi šalju namirnice na punktove. Posebno je izdvojena dječja hrana, dječja kozmetika i higijena, sredstva za čišćenje, hrana, odjeća... Usto, skladište za korištenje treba odobrenje sanitarne inspekcije, koja je zadovoljna organizacijom i razvrstavanjem pomoći. „Katkad u isto vrijeme stignu tri tegljača. Na nekima je označeno što je u kutijama, na drugima nije, a sve to moramo odmah razvrstati“, rekla nam je Nada Androić. Pokazala nam je poruke podrške iz različitih dijelova Hrvatske koje se nalaze na zidu iza stola na kojemu se upisuje primljena pomoć. Voditeljice skladišta kažu kako taj zid zovu zidom ljubavi te da se često rasplaču čitajući poruke.

Volonteri potrebni i tijekom tjedna

„Kao što vidite, i dalje su nam potrebni volonteri“, rekla je Nada Androić kad je pristigao tegljač s humanitarnom pomoći čije je iskrcavanje usklađivala Đurđa Stjepanović. Zaprimajući pomoć, voditeljice tvrde kako su ljudi koji dolaze po pomoć jako skromni te žele samo najnužnije stvari govoreći da treba ostati i za druge koji nemaju. Napominjući kako posao razvrstavanja nije lak, Nada Androić rekla je kako su od dovikivanja ostale bez glasa, pa su im čak jedan dan donijeli i mikrofon. „Osim toga, teško je gledati te jadne i izgubljene ljude, umorne i bez ičega“, rekla je Nada Androić.

Voditeljice skladišta jako su zahvalne svim volonterima, no kažu kako ih većina dolazi vikendom te mole sve koji mogu pomoći da dođu i radnim danima. Kao i svi Županjci s kojima smo razgovarali o obrani od poplava, i voditeljice su ovoga skladišta posebno istaknule pomoć županjskih maturanata u gradnji nasipa na dan norijade. Radili su svi, i cure i dečki, a ozračje je bilo jako veselo. Zahvalni su mladeži što je taj dan, tradicionalno rezerviran za njihovo opuštanje, posvetila obrani svojega grada. Sava je rasla gotovo jednakom brzinom kojom smo mi stavljali vreće, rekle su uz napomenu da im nije jasno kako se taj nasip održao.

Na početku nisu imali ni hladnjak

U skladištu smo zatekli i Nenada Kračuna, umirovljenoga branitelja koji surađuje s projektom Lijepa naša Sava od samog početka. „Zbog bolesti nisam mogao pomoći u izgradnji nasipa, no pomažem Crvenomu križu u organizaciji humanitarne pomoći i dostavi“, ispričao nam je Kračun. Njegov se volonterski rad, osim dovoza sijena za stoku i raspodjele humanitarne pomoći, sastoji i u pregovorima za nabavu dodatnih količina sijena. „S Likom pregovaramo da pošalju velike količine sijena preko Hrvatskih željeznica“, objasnio je Kračun.

Da uvjeti nisu idealni, dokazao nam je i veliki improvizirani stol sastavljen od paleta koji se nalazi ispred skladišta. „Prvih dana nismo imali zahod, prali smo se vlažnim maramicama i jeli smo samo sendviče“, približila nam je Đurđa Stjepanović početno stanje te je dodala kako je morala rezati burmu zbog natečenoga prsta. Čak su ih pojedini dostavljači pomoći pitali imaju li fotokopirni uređaj i usisavač, a oni tada nisu imali ni hladnjak te su pili gotovo vruću vodu. Zbog velike količine pristigle robe moraju odrediti prioritete, pa su usredotočeni na lijekove i hranu. Odjeća i posteljina, kojih ima mnogo, nikako ne stiže na red.

Pomažu svi – od građevinskih inženjera do lobista

U volontersku akciju pomoći Hrvatskomu Crvenom križu u Županji uključila se i građevinska inženjerka Mirjana Šaravanja iz zagrebačke tvrtke HM-Patria, koja kaže kako su je na dolazak u Slavoniju potaknule tuga i nesreća ljudi koji su ostali bez svega. „Ljepše je davati nego primati“, objasnila je uz napomenu da je sretna što je pošteđena te katastrofe i što može dati svoj doprinos. Osim ove građevinske inženjerke u Županji smo zatekli i Tanju Milošević, lobisticu u Bruxellesu. „Imala sam potrebu pomoći svojemu kraju, napraviti nešto konkretno za ljude na licu mjesta“, rekla nam je lobistica podrijetlom iz Osijeka. Objasnila je kako kao prognanica za vrijeme Domovinskoga rata iz vlastitoga iskustva zna da je mnogo važnije izravno pomoći nego poslati pomoć.

Voditeljica skladišta Đurđa Baotić rekla je kako svaki dan rade od 8 sati ujutro sve dok ne posustaju, pa su prvih dana radili i cijelu noć te nastavljali ujutro primati i raspoređivati pomoć. „Na taj način pokazujemo kako smo zahvalni što nismo poplavljeni te možemo pomoći drugima“, kazala je Đurđa Baotić. Osim higijenskih potrepština, hrane i odjeće u skladište im pristižu i krunice i molitvenici, a zatekli smo i djelatnike HEP-a koji su se došli opskrbiti čizmama da mogu pomoći na terenu. 

Mještani Gunje već planiraju čišćenje svojih domova

Nakon skladišta željeli smo posjetiti Gunju. Iako se polako povlači, voda i dalje ugrožava naselja u županjskoj Posavini. Zbog toga je zatvorena cesta od Vrbanje prema Otoku, kojom smo prije tjedan dana putovali i vidjeli kako voda postupno prekriva cestu. Sada je ta voda, tvrde mještani Posavine, prepreka prometu.

Uputili smo se u privremenu zgradu Općine Gunja kako bismo dobili dozvolu za ulazak u selo, a tamo smo zatekli i mještane s istom namjerom. Jedan nam je od njih, Dražen Gluvaković, ispričao kako je iz svoje kuće otišao u nedjelju, kad je voda bila visoka 80 centimetara, čamcem Državne vatrogasne postrojbe. Prvi je put nakon toga u svoju kuću ušao nakon deset dana. „Katastrofa. Parketi su posve podignuti, voda je u kući bila 40 centimetara“, rekao je Gluvaković, koji se sa suprugom i troje djece smjestio kod kumova u Županji. Iako su mu životinje uginule, ne posustaje te će nakon procjene štete ići čistiti kuću sa sinovima. Njegova je kći, petnaestogodišnja gimnazijalka, u školu ponovno krenula u utorak iako nema udžbenike.

Nakon što smo dobili odobrenje za ulaz u Gunju, tamo nas je odveo djelatnik tvrtke Komunalac Andrija Tomašić, a dobili smo zaštitna odjela i maske. Putem smo vidjeli poplavljeni dio Posavskih Podgajaca iz kojega vatrogasci i traktori s cisternama crpe vodu. Nakon toga smo prolazili kroz Rajevo Selo koje je i dalje pod vodom te se do većine kuća može doći samo čamcem, što nam je potvrdio i mještanin Ohran Mujić.

Nisu vjerovali da će doći do takva stanja

Gotovo su sve kuće u Gunji i dalje poplavljene osim onih na višemu terenu, na kojemu je smješteno i muslimansko groblje. Ono je ostalo gotovo netaknuto za razliku od katoličkoga. Cesta je povišena, no voda je prešla na drugu stranu te su i kuće s druge strane pod vodom. Ipak, ovdje je počela sanacija terena. Državne službe odvode uginulu stoku, a u tome im pomaže mještanin Vehid Fejzić. „Imao sam 14 goveda i sva su stradala pa ću im pokazati gdje se nalaze, a kako sam mještanin uputit ću ih i u druge staje u selu“, kazao je Fejzić. Iz Gunje je sa susjedima otišao 17. svibnja tijekom noći, kad je vojska došla po njih čamcem. Oni nisu vjerovali da će poplava poprimiti tolike razmjere, a kad su vidjeli da im stvarno prijeti opasnost, popeli su se na gornji kat njegove kuće i čekali pomoć.

Na cesti su mještani davali podatke djelatnicima Državne uprave za zaštitu i spašavanje koliko su imali stoke kako bi se uklonile uginule životinje, čiji se ustajali neugodan miris širio cijelom Gunjom i okolicom. Selo od oko 5000 stanovnika izgledalo je potpuno opustošenim, zatvorene su trgovine i kafići, no vidjeli smo da mještani daju sve od sebe kako bi se što prije vratili u svoje domove.  

Lijekovi za izbjeglice u privremenoj ambulanti

Vrativši se u Županju, otišli smo do Hrvatskoga Crvenog križa. Ondje su nam rekli kako trenutačno raspoređuju pakete lijekova pristigle iz donacija. „Ispravne lijekove šaljemo u ordinaciju za izbjeglice“, objasnila je medicinska sestra Gordana Tomić koja je u Crvenome križu glavna za zdravstvo. Većina žena koje trenutačno ondje rade, dodaje, uzele su godišnje odmore i dolaze tu svaki dan od 7 ujutro.

U ambulanti hitne pomoći doznali smo da su za vrijeme poplava imali pojačane intervencije, pa su angažirali dvostruko više ekipa. Rekli su i da su u Županji ljudi bili većinom na nasipu te nije bilo panike. Iako su dobili serume protiv ugriza zmija i štakora, takvih intervencija još nije bilo, no bilo je ugriza pasa koji su vjerojatno uznemireni poplavom. „U Hrvatskoj se vodi briga o dezinfekciji i deratizaciji, dok u BiH nitko ne rješava taj problem“, kazala je dežurna doktorica Jovana Ivančićević.

I liječnici pokazali solidarnost

U blizini se nalazi i ordinacija za izbjeglice koja prihvaća i pacijente iz Bosne, a radi od 7 sati do 21 sat. U čekaonici smo zatekli stariju gospođu koja nam je ispričala kako joj je jučer, kad je bila u Gunji i vidjela svoju kuću, pozlilo te je morala na hitnu. „Iz Bosne sam pobjegla od rata, a sad mi je opet sve uništeno“, gotovo kroz suze je izjavila Mara Djedović. Njezin je sin s djecom otišao prije poplave iz Gunje, dok je nju u subotu tijekom noći spasila vojska. Ostala je zbog životinja misleći da neće biti opasno, a vojska je uspjela spasiti dio stoke. „Bit ću sretna ako se uspijemo vratiti prije Božića“, kazala nam je uz napomenu da je ponijela samo ono što je imala na sebi.

Doktorica opće prakse iz Gunje Ivana Jovanovac, koju smo zatekli u ordinaciji za izbjeglice, ustvrdila je kako joj većina pacijenata dolazi jer su zaboravili lijekove u poplavljenim kućama, iako se često pokaže i da dolaze na razgovor zbog pretrpljenoga stresa. Doktorica je Jovanovac objasnila da u ambulanti treba raditi jednu smjenu, no zbog izvanrednoga stanja volonterski ostaje i u drugoj smjeni. Najkritičnije je stanje bilo prošli tjedan, no njoj i doktoru Dariju Sabadiju, koji radi na terenu, pomogli su i doktori koji su uzeli godišnji odmor kako bi volontirali i pomogli ugroženima.